Jednoj Evi

Snivaj ženo ispod skromnog huma

u jesen kad lišće prekrije te žuto

vrijeme samo nosi žal, ne jenjava

i za tobom srce još me boli ljuto.

Spavaj mila sva u svečanoj tišini

lijepu i milu nek te rosa krasi

usni svoju kuću punu sunca

nek zažive opet tvoje kose vlasi.

Usni dan u kojem plesala si sretna

u haljini novoj, zanesena, sjajna

i smijeh tvoj gromki nek odzvanja

kao ljubav, neslućena, trajna.

Polja ravna, vjetrovita, neka poju

davnu pjesmu iz bajne ti mladosti

i nek danju sunce prosipa se tracima

kao oči tvoje pune dragosti.

A noću kad Mjesec milosti pun 

prahom se prospe preko tebe drag

znaj, anđeli tada kreću u pohode

slijedeći ti malen i usnuli trag.