Nanovo se pogubila u redosljedu dana očima tražeći pomoć spuštajući ramena u znak priznanja .Podižeš bez riječi četiri prsta u razini njezina lica kazujući joj znakom koji je dan.Ne mjenjajući izraz lica prešla je sunčani dio sobe. Osjećala ga je negdje tu iza svojih leđa nedovoljno blizu da bi mu mogla čuti otkucaj srca ,sve je opet isto, ljuti se nemoćnim bijesom zbog riječi koje se nemilo raspadaju, a sve su još noćas bile na okupu i sigurne u savršeno jasnim rečenicama. Trebalo ih je samo isto takve izgovorti. Prešućujući potajno neugodu između nje i njega naglas se divila raskošnim cvjetovima procvalih trešanja dok se smješkom okretala prema njemu.

Nije ga više bilo, a trešnjin cvijet joj se zarobljen rugao  s ruba suncobrana poput ružne uspomene.