blog.dnevnik.hr
U MALENOJ, TIHOJ SOBI ČULO SE JE SAMO PUCKETANJE VATRE IZ KAMINA.
RAZIGRANI PLAMIČCI STVARALI SU SJENE PO ZIDOVIMA.
U KUTU PORED LEŽAJA ,GORJELA JE SVJETILJKA I OBASJAVALA
IZBRAZDANA LICA DVOJE STARACA.
JEDNO UZ DRUGO,U TIŠINI, PRELISTAVALI SU STARI ALBUM.
USPOMENE SU IZLETJELE POPUT MALENIH KOLIBRIĆA .
VRATILI SU SE U PROŠLOST,U VRIJEME MLADOSTI KADA SU MISLILI
DA LJUBAV: HRANI, OBLAČI, LIJEČI, DA POBJEĐUJE SVE.
LISTAJUĆI LIST PO LIST,EMOCIJE SU MIJENJALE MJESTA NA NJIHOVIM LICIMA.
OKREĆUĆI GLAVE JEDNO OD DRUGOG, KRADOM SU BRISALI SUZE ISPOD NAOČALA.
KOLIKO JE SAMO USPOMENA IZMEĐU OVIH KOŽNIH KORICA, KOLIKO RADOSTI I VESELJA?
ALI, MISLIM DA SU BILI U PRAVU, NJIHOVA JE LJUBAV POBJEDILA SVE.
SVU NEIMAŠTINU I PROBLEME RIJEŠAVALI SU ZAJEDNO, S RUKOM U RUCI.
BOLESNI, TETOŠILI SU JEDNO DRUGO, NJEŽNOŠĆU I PAŽNJOM.
HRANILI SU SVOJU LJUBAV ISTINOM I RAZUMIJEVANJEM.
IAKO ZNAJU DA SE BLIŽE KRAJU SVOG ŽIVOTNOG PUTA, DA ĆE VLAK UBRZO STIĆI NA POSLJEDNJU STANICU, NJIHOVA JE LJUBAV PUNA NJEŽNOSTI I TEPANJA . ONI ŽIVE SVOJU LJUBAV I DIJELE JE DJECI I UNUCIMA
15 komentara za "uspomene"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.