Pogled sjetan uprla sam kroz prozor,
sunce miluje umorno mi lice
kao nježan dodir vile cesarice.
Bludim mislima u bezdan uspomena,
na javi utonula u nesvakidašnji san.
Soba obavijena tajanstvenim mirisom proljeća,
a ja bauljam mislima
voćnjakom procvalih maslačaka,
cvijetom tratinčice proričem ljubav,
laticu po laticu obzirno kidam
voli me, ne voli,voli ne voli,
voli me i to je veličanstven dan.
Već me bezumna želja za ljubavi hvata
baštinit ću njegove ruke oko moga vrata,
usne spremam za cjelov , vredniji od zlata.
Tamo negdje u sokaku, zaspala mi mladost
a sa njom i mi zapleteni u vremenu zastali,
u snove se sretne uselili i bezvremeni postali.
Volim ovaj besprjekoran proljetni dan
u kojem na javi, procvao mi san.