UTebiČeznem
Cvijet si moj šarenih livada i divljih šuma. Leptir na ramenu, trepavica u oku, mašna na poklonu strasti. Skinut ću te i zaljubiti se, ponovo. Voditi putovima tamnim. U mraku, u mraku ćemo biti a ti ćeš poželjeti samo sniti.
Nemoj mila moja, ja sam večeras vruća boja tvoja. Tinta što ti se preljeva po očima, rumeni ti obraze. Po vratu i trbuhu pečat žudnje ostavlja. Kotrljam se u skrovite odaje kao vojnik na dopustu pomalo razbarušen pomalo u stresu prilazim ti.
Navodiš me na bedra što se bljeskaju na sunčanim zrakama. Stopalima što hodaju po medonosnim kolačićima. Zaljubio sam se u linije tijela što gipko uvodiš u prostoriju u kojoj kuhamo magični napitak, Ljubavni. Ako ga itko popije osim nas, umire. A mi uživamo u ekstazi zanosa dok prislanjam te na stari hrastov stol, noge ti širim.
Podaješ mi se kao i prvog puta dok nas je jesen krala zimi. Za ruku sam te držao i tražio toplinu tvojih dlanova. Hladno mi je, hladno. Umirem, umirem bez tebe. U tebi čeznem, čeznem kroz skrovite puteljke vjere.
6 komentara za "UTebiČeznem"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.