JOSIP ERGOVIĆ

 UVERTIRA U JEDAN SEGMENT STVARANJA ZBORNIKA FANTASTIČNIH PRIČA

OKULTNO

Kao što leptir uvijek iznova prži svoja krila na stjenki žaruljinog sunca, tako i čovjek – tvrdokorno i  nerazumno – mrzne svoju dušu bešćutništvom grotla poroka. Što je to, što nas tako nezaustavljivo privlači tamnoj strani vlastitog bića? Je li to ono uvijek isto prokletstvo istočnoga grijeha koje nas je zauvijek izagnalo s Elizejskih livada i sočne trave koju smo mogli vječito kusati? Želimo li, uistinu, znati kad ćemo i kako umrijeti?! Jesmo li osvijestili prokletstvo žuđene spoznaje? Ipak, srljamo dalje.

Dobro je dobro i zlo je zlo … svi to znamo. Što nas, onda, tako nezaustavljivo vuče tamnoj strani: znatiželja, prkos, dosada, avanturizam … odustajanje!? Naša tjelesnost je inicijalno sazdana od potencijala animalnog „zla“. Za razliku od toga, ovu novu duhovnu, nenaslijeđenu humanu dimenziju moramo – svak’ od nas – sami u sebi rekreirati; svakog je dana tegobno i mučno nadograđivati. Pod njenim preteškim teretom svijamo se i padamo;  tražimo u sebi snagu; nalazimo je i gubimo; odustajemo i ustajemo pa nastavljamo vječitu golgotu dobrote. Ne radi ostalih … radi sebe samih.

Potencijala tame u sebi nismo svjesni. Kao što je za luda čovjeka najveća uvreda prozvati ga ludim, tako ni jedan zločinac nikad za sebe neće reći: „Ja sam zao i pokvaren.“ Atavistički paket primarnog zla rođenjem smo donijeli na svijet. Za ostvarenje tih niskih nagona ne moramo razdirati svoje biće. Dovoljno je, samo, prepustiti se i uploviti u „blaženstvo“ poroka.

Ono biće koje se davnih dana u ime spoznaje odreklo besmrtnosti Elizija, mora sad – uvijek i uvijek iznova – dokazivati sebi, Bogu i Univerzumu da nije izabralo pogrešan put, da je odgovorno i sposobno brinuti se … ne samo o sebi, već i o ostalima.

„Pomalo neobičan uvodni tekst uz natječaj za zbirku fantastičnih priča“, reći će netko.

„Uopće ne“, reći ću ja.

Tajanstvo okultizma podražuje našu maštu, odbija nas i privlači. Zato uživamo u vlastitom strahu, iako ga se bojimo; zato hrlimo u nepoznato, ostrašćeni erosom okultne neproničnosti, sklapamo istodobno ruke na molitvu, poput djeteta.

Ono što ovim dijelom  sutrašnjeg natječaja želimo postići – za razliku od ostalih sličnih projekata – nije tek sladostrasno uživanje u vlastitom strahu ili u maštovitim ozračjima „gotike“.  Želimo proniknuti u tajanstvo okulta. Želimo s njega skinuti svih sedam velova. Želimo ga, kao vampira, izložiti dnevnom svjetlu. Ludo nas zanima, što će nakon svega toga od njega ostati. Hoće li to biti sila koja će izmijeniti lice Svijeta ili, tek, šaka prašine koju će raznijeti vjetar? Hoćemo li nakon razrješenja zagonetke i sami biti očarani ili razočarani? Hoćemo li tada malo potpunije poznavati sebe? Živi bili… pa obnevidjeli!

Dobro bi bilo pročitati:

:https://sfera.hr/natjecaji-i-radionice/pomozite-urednicima-da-vas-objave/

https://www.sfera.hr/parsek/pdf/Parsek122.pdf