Stigla je tiho i godine ove

Noć najljepša, tiša od svih

Da razbudi maštu, želje i snove

Ushićen pjesnik da napiše stih.

 

Uz predivno božićno drvce

Na vrhuncu svojega sjaja

Mir i sreća mu napaja srce

Ljepoti toj ne nazire se kraja.

 

Kao ukras s božićnog drva

Jedna zvijezda sjajna poput zlata

Moja želja jedina i prva

Uvojak plavi s njenoga vrata.

 

S vrata poput bisera bijelog

Kao sunčeva zraka što na zemlju pada

U noći ovoj grije me cijelog

Kada bih ga mogao dotaći sada.

 

I ma kako lijepo mi bilo

Sjaj drvca se ugasi kao jutarnja rosa

Ošišan uvojak pao je u njeno krilo

Ostala je samo ravna kosa.

 

U pjesmi ovoj što ljepotu slavi

Ostat će sjećanje na uvojak plavi.