Korak po korak na životnom putu

Ravno ide moralna vertikala

Pogled slijedi jednu točku žutu

Uz put negdje što je stala.

 

A srce što upravlja njegovim tijelom

Teški okov s njega skine

Žuta ljepota s krunom bijelom

Čula ga zovu u carstvo miline.

 

Opijen ljepotom s puta skrenu

Ostavi stazu ravnu i glatku

Kroz trnje dotaknuti kosu njenu

Osjetiti onu jezu slatku.

 

A onda je stao zarobljen u mrežu

U ništavilu početka i kraja

Osjećaji što za nju ga vežu

Kandže su jednog strašnoga zmaja.

 

A leptir pokraj njega naslonio je lice

Na grudi prelijepe tratinčice.