Šetnja ulicom, slučajni dodir ruku

iznenadni poljubac - kad svi ga vide.

Kamo nas nesmotreni koraci vuku

možda ljubav svojim počecima ide.

Ti znaš da te ne volim voljeti javno

po izlozima grada, pod svjetlom dana

užareno srce izlilo se davno

slutimo u dubini svu moć vulkana.

A usne te na vjetrometini ljube

savladane željom (loše prikrivenom)

probuđeni bubanj, zastave i trube

najavljuju pjesmu s tvojim imenom.

I recitiram ti kao u vrijeme

kad sve je bila šetnja niz polje ravno

od stare glazbe ubiremo tantijeme

a znaš da ne volim izvođenje javno.