Va se vrime godišća

U nekim zapisima vezanim uz pjesmu „Va se vrime godišća“ stoji da je to stara hrvatska božićna skladba. Prvi je put zapisana glagoljicom, u Beramskom brevijaru iz 15. stoljeća, a zatim i u Petrisovom zborniku, svojevrsnoj antologiji raznih srednjovjekovnih tekstova iz 1468. godine.

Pjesma je prepjevana s latinskog originala „In hoc anni circulo“ čiji nam autor nije poznat, a nastala je već u 11. st. negdje na jugu Francuske. U naše krajeve, na čakavske kvarnerske otoke stigla je također u 11. stoljeću pod naslovom „Va sej vrime godistja“. Ne znamo tko je pjesmu prepjevao, ali učinio je to tako vješto poštujući melodiju i ritam hrvatskog jezika da se čini da je na njemu i ispjevana. Pjesnik je pjesmu oblikovao rimovanim sedmercima, baš onako kako je to učinjeno u latinskom originalu. Pjesma se brzo proširila svim našim krajevima, i svuda je dobila poneku dijalektalnu razliku. Za ilustraciju navodim dio latinskog originala.

In hoc anni circulo

Vita datur seculo
Nato nobis parvulo
de virgine Maria
Verbum caro factum est
Per virginem Maria.

Quod vetustas suffocat
Hoc ad vitam revocat
Nam se Deus collocat
Per virginem Mariam.
Verbum caro factum est
Per virginem Mariam.

Stella solem pertulit
Sol salutem contulit
Nichil tamen abstulit
Nichil tamen abstulit
Verbum caro factum est
Per virginem Mariam.

 

Va se vrime godišća

Va se vrime godišća
mir se svitu navišća
skoz rojen’je ditića
od svete devi Marije.

Od pričiste device
ter nebeske kraljice
vzide zvezda danica
ot svete devi Marije.

Deva sina porodi,
djavlju silu vsu slomi,
a krstjane oslobodi,
sveta deva Marija.

O pol noći se Bog rodi
nebo i zemlju prosveti
kako o pol dne svetlo be
ot svete devi Marije.

U jasli ga kladiše
mati mu se klanjaše
ter ga slatko ljubljaše
sveta deva Marija.

An’jeli mu služahu
novu pesan pojahu
milost njega slavljahu
i svetu devu Mariju.

O an’jeli tacite
Sina božja slavite
ter pastirem recite
ot svete devi Marije.

An’jel pride nebeski
ter pastirom navesti
prevelike radosti
ot svete devi Marije.

O pastiri, tacite
stada vaša pustite
Sina božja išćite
sa svetu devu Mariju.

Kada pastiri idoše
Sina božja najdoše
ter mu slavu izdaše
i svetoj devi Mariji.

Kada k njemu pridoše
veliko se čudiše
tere tako rekoše
sveta devo Marije.

Čudo velo človeka
kralja videsmo velika
v grdu plenu povita
ot svete devi Marije.

U jaslih on ležaše
svite na njem ne beše
zač ubožastvo ljubljaše
za svetu devu Mariju.

Po rojen’ji osmi dan
Sin božji bě obrezan
i krv proli on’je dan
sveta devo Marije.

Stari zakon tvrjaše
a novi načinjaše
Sveto pismo plnjaše
sa svetu devu Mariju.

Od istoka tri kralji
mnogo dan su jizdili
da bi Isusa vidili
sa svetu devu Mariju.

Zvezda voj njih bivaše
zrakom put njim kazaše
kade Sin božji počivaše
sa svetu devu Mariju.

Kada k njemu pridoše
zlato i tamjan podaše
a muro darovaše
sveta devo Marije.

An’jel obnoć prileti
tere kraljem navisti
ka Irudu ne pojti
sveta devo Marije.

Kada domov pojdoše
jednim glasom vzapiše
klicajući vzglasiše
sveta devo Marije.

Tebe, Bože, hvalimo
sveto Trojstvo slavimo
sada i va veki vekom, amen.

 

Marija Juračić