Zamagljeni prozori okovani samoćom

U podnožju života tragovi se gube

Pokušaj da uhvatiš sreću je propao

Odavno nijemo stojiš i gledaš kako ti sude.

Oni koji čekaju Božju kaznu

Za njihov grijeh ljudska pravda je nedostižna

Oholi i surovi, pred drugima ugleda prestižna.

Svitanje ranjeno, oblaci sumorno putuju.

Radosno jutro odavno je utihnulo, a duše putuju.

Na zidu sat otkucava kroz san

U stvarnosti surovoj gubiš još jedan dan.

Za stolom se broj odavno osuo

Vino mlado ko prašina se prosulo.

Kosti škripaju kao zahrđala vrata

Tamo negdje brat opet puca na brata.

Skupljaš se nečujno u oklop tišine

Koračaš smjelo, a pred tobom samo ambisa dubine.

Okreneš glavu, nasmiješ se jako

Onda skočiš onako lako

Nošen vjetrom kao list u zraku

Očiju zdravih, a kao da si u mraku.