Bijesno pseto večer dere,
teške sjene mjesec pere.
Nigdje nikog, sve je crno,
tihe jeze klije zrno.
Dok noć mrkom pređom plete
stisle misli mreže sjete.
Leden znoj orosi čelo,
nemirom treperi tijelo.
Nešto se po tmini trže,
miče, gmiže, stiže brže.
Srce sve do pete skoči,
otvore se širom oči.
Što to grebe, cvili, ciči?
Sve to sliči horor priči.
Dođe svjetlo, prođe miš
i od frke nigdje niš’!
9 komentara za "Večer jeze"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.