Već dvije tisuće godina govore
kako te nema, Bože moj.
Već dvije tisuće godina
ljudi čekaju tvoj novi dolazak.
Oni vjeruju, oni se nadaju.
Vjeruju u Pisma iako su proroci utihnuli.
Jesu li ili je narod gluh
na tvoj glas?
Mnogi te ruže i vrijeđaju, Bože moj.
Drugi im obraz okreneš
novi udarac čekajući.
Zazivaju te, traže.
U teškim vremenima blizina tvoja
Utjeha je i snaga.
Opet si kralj mnogima
iako ti trnovu krunu
svakom psovkom
ponovo na glavu stavljaju.
Razapeli bi te jednako danas
kao i prije dvije tisuće godina
jer ljubio si sve pa i one koji te ubiše.
Svi mi, svatko sebi,
svoj sudnji priprema dan.
Jako te molim
da nikome ne bude na osudu
i propast.