Čudesa se čudom čude

Gdje još vidje takve ljude,

Tako mali ali bjesni

I u srcu svome t’jesni,

Ni živini nisu ravni

Iako su neki slavni.

Slava ih u glavu dere

A jezik se i ne pere.

Niti čovjek svatko nije

Tko ti se milinom smije,

Moli Boga tvoje mjesto

Njegovo je njemu t’jesno.

 

Čudesa se čude čudom

I čovjeku ovom ludom,

Što Bog jednom svima stvori

Čovjek samo sebi skroji.

Bolje biti vuk u šumi

Nego čovjek koji glumi.

Sebi zlatom život krasi

Dok se drugom gladom gasi.

Da su bar životinje

Stvorene, a čovjek ne,

Uništile ne bi svima

Svojim ludim prohtjevima

Ovu divnu zemlju našu

Kojom sada ludi mašu.

 

Ratovi se strašni vode

Bez savjesti i slobode.

Zar ne vide lude glave

Da su puste sve te slave

Već govore danim svakim

Kako treba biti jakim,

A ne misle o moj Bože

Kako živjet drugi može?

Čovjek misli da je velik,

Da je jači nego čelik

A kad Onaj gore kaže

Bit će tada:“Pomoz’ vraže!“

 

Čudo li se čudom čudi

Kako njega već ne ludi

Čovjek ovaj tako b’jedan

I previše samo jedan?

Svatko svakom pravdu kroji

Nit’ se moli nit’ se boji,

Sve bih samo sebi više

Pa i vjetar što ga njiše.

Čudesima se čude svi

I vragovi i anđeli,

Do čeg čovjek može doći

Umom ludim preko noći.

Uništit će čovjek sve:

Naše pa i božje sne.

 

Poludio od ob’jesti,

Ne zna više što ni jesti.

Savjest mu je strana zlobna

Al’ budućnost već je kobna.

Sve mu se u glavi smelo

Sad bi se i zlato jelo.

Niti sestri niti bratu

Niti imat kog na vratu.

Nekad vrijeme lijepo bilo

Sad se više nikom snilo.

Prije ruka ruku mije

Sad se tuku obadvije.

Sve je nešto naopačke

Svi su ljudi naglavačke..

 

Čovjek nije ni za sjeme

Razbio si um i tjeme.

Nek’ se takvo ljudstvo gasi

Da se barem planet spasi

Pa da dođu bića prava

Da prestane ova strava.

Bože dragi da li vidiš

Il’ se bojiš il’ se stidiš?

Ne vjerujem tako lako

Da Ti gledaš naopako.

Poduzmi ti neke mjere

Kad su ljudi lake vjere,

Uzmi uže pa ih vodi

Od napasti oslobodi.

 

I Boga već glava boli

Postali su svi oholi,

Niti pravde više ima

Nit’ ljubavi u ljudima.

Dokle Bože li će tako

Čovjek živjet naopako?

Il’ ga ubij il’ ga spasi

Samo zemlju ne ugasi.

Il’ ćeš ići takvim redom

Ili svojim redoslijedom

Pa ćeš pustit VELIK PRASAK

Da sve nestane za časak.