Veljača na vrata stigla,
bijeli kaput razodijeva,
a zaljubljen pod prozorom
mačak serenadu pjeva.
Polusneno Sunce lijeno,
mamurno i blijedo kruži.
Zlatne svoje zrake škrto
još u zavežljaju drži.
Proljeće se iza ugla
šulja tiho i polako,
al’ se zima nakostriješi
i u kut ga stjera tako.
Povrh brijega, u visini,
debeli se oblak klati.
Džepove je poderao,
snijeg će mu se rasipati.
Malo toplo, malo hladno,
malo kiši, malo sije…
Neki drski šaljivđija
iza tog se djela krije!
Veljača na vrata stigla
nasmiješena, lijepa lica,
a pod krinkom još je ista –
poznata prevrtljivica.
7 komentara za "Veljača"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.