Umrijeh jutros na prosinačkom dlanu,
nakon tri sna bolovanja i gladi.
Još tri dana lutah
među odbačenicima smrti,
kroz okamine svjetlosti
i nečujne božje glasove.
Vidjeh svoje kosti kako gore
u krušnim pećima djetinjstva.
Vidjeh svoj jal kako vijori
na najvišem stijegu poniznosti.
Vidjeh sve što oživjeti mora.
Sve što mora mrijeti.
Stajah nad ukopištem zvijezda
i držah vječnost za ruku.
I ne bojah se!
Ne bojah se ni vremena ni bezvremena.
Jer što vidjeh iza oka,
um mi sagori u tminu.
Tamo gdje ja pođoh,
samo tamnokrvni idu.
9 komentara za "Vizionarstvo mrtvih"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.