O, vjetar se s tugom igrao ne bi
da ti čujem glas katkad mi se učini
sjećanje samo zaplovi prema tebi
kao ukleti brod na crnoj pučini.
.
Zadrhtim sa svijećom u neke sate
pod ledenim dahom plamen se povija
kada ranom zorom dogorimo za te
magla se zmijski oko jutra ovija.
.
I tvoj lik napušta moje oči snene
i sve tiše postaju tvoje riječi
kao onog dana ti ostavljaš mene
nikog i ničeg nema da to spriječi.
.
Katkad mi se noću čini da tvoj glas je
s nebeskih dolina pobjegao tebi
da zanjiše na tren svoje zemno klasje
o, vjetar se s tugom igrao ne bi.
7 komentara za "Vjetar se ne bi igrao s tugom"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.