VOĆNO-KISELKASTA PJESMA
Ti si mi kao trešnja
Sazrela, pocrvenjela
od ovoga Sunca što nas grije
Baš je vruče
Moje srce puče
Tvoje tijelo na povjetarcu se njiše
Bokovi plešu
Moje oči lude
U sivo-bijelim stanicama strast bude
Znaš onaj osjećaj kada zagrizeš višnju,
prezrelu, ali kiselkastu
Malo zažmiriš sa oka svoja dva
Ali daje ti ugodu, osjećaj- mogla bih još
Još mi je draže izrezati limun na kriške
Umočiti ga u šećer
I grickati
a zubi i usta se ne daju
Hoću još,
samo malo
Tek toliko da te grickam noću
Osjetim tvoje sokove
kako se slijevaju
U ekstazu spokoja
blaženstva ulijevaju
katarinab
19 komentara za "VOĆNO-KISELKASTA PJESMA"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.