Traže te pogledom kroz mrklu noć
moje oči suzom ispijene,
gdje li si krenuo, kako ćeš proć’
kroz grube staze neosvjetljene?
Uzalud tražim oči zelene
taj smaragd što ljepotom svjetli,
te oči u bespuću izgubljene
da l’ će se ikad vratiti htjeti?
Promukli mi glas odzvanja jekom,
crnom tišinom ime ti ječi
dok vali mreškaju snenom r’jekom
moje koljeno moleći kleči
Vrati se mili jer mi smo jedno
i jedno bez drugog nula mi smo,
ljubav je ono što je vrijedno
bez ljubavi živjeli ne bi smo.
I usne mole da mi se vratiš
neka ti zvjezdice osv’jetle put,
stopama svojim staze mi zlatiš
i moga srca baš svaki mu kut.
27/07/2022 at 4:24 pm Permalink
Baš prava ljubavna… Ja ne umijem tako pisati pa se uvijek divim kada se pojavi takva pjesma.
Lp!
27/07/2022 at 7:24 pm Permalink
Lijepa pjesma ! LP
27/07/2022 at 9:03 pm Permalink
Hvala Milane na komentaru, svatko ima svoj stil. Ja kad čitam vaše imam o čemu razmišljati. Lijep vam pozdrav.
Hvala Suzana. lijep ti pozdrav.
28/07/2022 at 6:40 am Permalink
Nježan, a snažan doživljaj.
28/07/2022 at 1:02 pm Permalink
Lijepa ljubavna…