U hladu sjene čudesnog sjaja
Mislima lebdi jedna silueta
Usred zime okus toplog ljeta
Putuju misli i nema im kraja.
Koracima tek prohodalog djeteta
Ispruženih ruku prema cilju
Spušteni kapci poglede kriju
Putuju misli do izgubljenog svijeta.
U daljini tužno pjevaju zvona
Koračnica duši na putu do raja
Sjeta u hladu dok svjetlost sanja
Tiha vatra paklenog demona.
I gori lagano usred hladne zime
Ispruženih ruku sve bliže i bliže
Oko tijela već jedna zmija gmiže
Moje misli su vražje rime.
12/02/2022 at 8:46 am Permalink
Teško je biti svjedok vražjih rima, naročito ako su vlastite… Pozdrav Moon!
12/02/2022 at 5:55 pm Permalink
Vražje rime, jako lijepo i hvala Bogu na njima. pozdrav Moon!
12/02/2022 at 7:51 pm Permalink
Nekome dar, a nekome prokletstvo vražjih rima. Zahvaljujem Moon na ovom daru i drago mi je da mogu tvoju lijepu pjesmu pročitati.
Lp.