Lepršaju pahulje bijele
Tiho kao da su snene
U noći bez zvijezda
Ponad medvjedovog gnijezda
.
U pećini duboko
Sniva svoj zimski san
Kada nestane snijeg
Izaći će žurno van
.
Priča mi vrckavo dijete
I vrati moje dane sjete
Kad bile su zime prave
I snijeg viši od moje glave
.
Mogla bih i ja reći
Kako je malo potrebno sreći
Jedne sanjke i jedan brijeg
Sunčan dan i bijeli snijeg
.
Promrzlih smo ruku
Što sanjke jedva vuku
Vraćali se mokri kući
Na toplo mlijeko i kruh vrući
.
Danas ja slušam za zvijezdu
Snijegu, medvjedu i gnijezdu
O pahuljama snenim
Što lepršaju mislima njenim.
.
Neka još dugo dijete bude
Vremena ima za velike ljude
Vrckave neka i dalje stvara priče
Za ozbiljan život vremena bit će.
29.12.2024.
30/12/2024 at 7:50 pm Permalink
Draga Tonka, sa sjetom se sjećam tih dana. Vrlo lijepa i slikovita dječja pjesmica, a nas koji smo odrasli vrati u te divne dane djetinjstva.
Svako dobro! 🙂