VrčVojnikaNaStraži

 

Izvukla si mi srce iz grudnog koša. Ostavila na stablu poput nekog oronulog broša. Ja te još uvijek želim na postelji mekoj, bijeloj raspletene kose što mi jeca po preponama dok mi strasno sudiš. Bili smo neprilika u staro gradskim parkovima. Prah iz nekih zapaljenih romana.
 
Položi mi ruke na vrelost uznositu njihat ću te ponositu, razbijati vrata samo kako bih ti se približio. Upustio u romancu grijeha.
 
Razbudit ćemo tišinu u vrču nesreće. Zubi će ti cvokotati, uljane boje ću razmazati po leđima, razvezati jutro u popodnevne čajanke. Vrijeme si razigranosti, nestašluka, carstva tisuću sunaca malenih. Zavest ću te u hodnicima bučnosti, strgati odjeću što skriva bogatstvo pažnje.
 
Nježno, nježno ću te napustiti. Osjetno umoran, utihnuti u poznanstvima potrage. Ne kidaj mi niti pjesama, zbog tebe živim. U narcis transu stupam kao vojnik na straži.

5 komentara za "VrčVojnikaNaStraži"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.