VrijemeUzmicanja
U noći stvaram malene dimenzije vjerovanja. Zastario sam u mnogo čemu. Smrt se okrutno i blijedo smije. Koliko god ustrajao u bijesu sve mi je bliža. Lica i idoli se ne mijenjaju a tebe znam. Pratim te dok oblaci izmiču vremenskim okrutnostima. Zid sazidan od uspomena ne jenjava. U potrazi sam za obiteljskim stablom……….
Previše je uznapredovalog očaja i nakupina neimaštine u meni. Želim o tome pisati, ne mogu. Suza suzu izbija i lomi na dvije. Komadi ledenih besparica prate neke druge porive. Svaki dan kao da je isti (Layne Staley), sabotaža ravnopravnosti. Sljubljen na kariku zlatnog sata udaram glavom u zid. Potreba je biti vječan. Izgaram kao Feniks, opravdanja nema. Izbjegavam ili ne, ipak pri srcu si mi stari moj.
Suza suzu izbija, lomi ju u dvije, dok izbori ponekad nisu na nama. Nije Bog u pitanju tek Odiseje ravnopravnost….
Kiša opet pada a prsti otežale kosti ne mogu pomaknuti..
9 komentara za "VrijemeUzmicanja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.