Nestaješ polako
u sjeni lipe,
sa mirisom perunika
odnosi te vjetar.
+
Kroz moje prste
klizi tvoj lik
dok grčevito
zatvaram dlanove
želeći sačuvati
barem trag prašine.
+
Mjesečina mi noćas
svadbenu haljinu tka
zrakama srebrnim
rasprostire mi je po tijelu
prekrivajući nagost moju.
+
Uzalud… uzalud tkanje srebrno
jer ga trnje bode
jer ga vjetar drapa
u dronjke usamljeničke!
+
O, samoćo! O, čežnjo!
Tako ste mučne,
tako ste gorke
poput užeglog vina
na usnama vrelim!
+
Vrištim u sebi
a tišina me nadvikuje,
odzvanja jekom
oko mene.
+
Gorim… gorim plamom
prikrivenim,
bolom,
koja kola poput lave krvotokom.
+
Perunike su ocvale odavno,
a nijema tišina sa mnom vrišti.
SUZANA MARIĆ,
03/11/2022 at 5:41 am Permalink
Sve je samo odlazak.
05/11/2022 at 3:33 am Permalink
Lijepo su ukomponirane perunike na početku i na kraju pjesme.
05/11/2022 at 8:53 am Permalink
Slažem se s tobom, Mare…
05/11/2022 at 8:54 am Permalink
Hvala Vam najljepša, Miha !