Es war einmal ein armer Bub, der hatte weder Vater noch Mutter und auch sonst niemand auf der Welt, der sich um ihn gekümmert hätte.

 Bio jednom jedan siromašan dječak koji nije imao ni oca niti majke ni ikoga svoga na cijelome svijetu. Nitko se za njega nije brinuo. Lutao je od kuće do kuće tražeći posao, ali mu ga nitko nije želio dati onako malenom i mršavom. Uskoro je potrošio posljednji ušteđeni novčić i pojeo zadnju koricu kruha. Zdvojan i tužan sjeo je u grabu na putu i pomislio:“ Da bar umrem!“

U tom je trenutku naišla neka  pogrbljena, odrpana starica koja ga je odmah upitala:“ Zašto si tako žalostan? “

„Ah,“ odgovorio je dječak uzdahnuvši. “Tuga mi se skupila oko srca jer sam posve sam na cijelome svijetu.“

“I gladan si?, nastavila je starica gledajući ga upitno.

Dječak je tužno kimnuo glavom i htio nastaviti put jer je mislio da mu siromašna starica ne može nikako pomoći.

“Pričekaj!“ povikala je starica i iz džepa svoje zakrpane suknje izvukla maleni mlinac za mljevenje kave. Pogledala je dječaka ozbiljno i rekla;“ Ovo nije običan mlinac. On je čaroban i može ti sve želje ispuniti. Dovoljno je samo da kažeš; mline, mline, samelji mi…i on će ti dati sve što u tom trenutku poželiš. Kada kažeš; mline, stani, on će prestati mljeti.“

I prije no što je iznenađeni dječak uspio otvoriti usta, starica mu je utisnula mlinac u ruku i nestala.

Stajao je tako dječak na putu i mislio da je sve to samo sanjao. Ali, grčevi u želucu vratiše ga u stvarnost pa je više instinktivno nego razmišljajući povikao:“ Mline, samelji mi komadić kruha.“ I mlin je mljeo.

Prošla je prva glad. Dječak je skupio hrabrost i zaželio da mu mlin da zlatne tanjure. I to se dogodilo. Od radosti je poskakivao i plesao po cesti. Došao je kraj svim nevoljama.

No, kako sudbina ima svoje planove, obreo se jednoga dana u nekoj velikoj luci i poželio je zaploviti morem. Kada je čuo da jedan veliki brod upravo treba isploviti, javio se kapetanu i zaposlio kao mornar.

Uskoro je brod digao jedra i isplovio na otvoreno more. Sada je dječak vidio koliko je težak posao mornara. Trebalo je teško raditi, a hrana je bila oskudna. Najmlađem mornaru ostajalo je najmanje. Kako je svoj mali mlinac sakrio u mrežu za spavanje, noću bi ga pokrenuo i spremio dovoljno hrane za sve mornare.

Nije računao na ljudsku nezahvalnost i nije primijetio da su ga počeli uhoditi. Čuli su kako izgovara čarobnu formulu, a kako su mislili da to nisu čista posla, da su se same nečiste sile ovdje umiješale, prijavili su ga kapetanu.

Kapetan je mladića pozvao k sebi i zatražio da mu preda mlinac.

“Za ništa na svijetu“, suprotstavio se mladić. Kapetan nije ništa odgovorio, ali mu mlinac više nije dao mira. Opsjedale su ga svakakve misli i jedne večeri, kada nikoga nije bilo u blizini, zgrabio je dječaka, oteo mu mlin, a nesretnika bacio preko ograde u more.

Vjetar je zagušio dječakov krik. Kapetan se vratio u svoju kabinu baš u trenutku kada su mu donijeli juhu koja je bila pomalo bljutava. Kapetan je protrljao mlinac i izgovorio čarobnu formulu. I mlin je mljeo. Mljeo je i mljeo i nikako nije htio prestati. „Dosta!“ vikao je kapetan uzalud. Sol je uskoro prekrila njegov stol, kabinu, palubu… Kapetan je jaukao i izvikivao razne naredbe, ali niti jedna nije bila ona prava. Brod je uskoro postao pretežak i potonuo je. Tonuo je sve dublje i dublje, tako duboko da čovjek ne može do njega roniti.

Dakle, on i danaas melje svoju sol i zato je more tako slano.

 Ovu narodnu priču svojataju mnogi narodi. Prema nekim navodima ona potječe iz Koreje, prema drugima iz Norveške…Prevela sam je iz njemačke zbirke Geschichte für alle Tage.Navela sam početak priče na njemačkom jeziku jer postoji više verzija iste priče, što je rezultat usmene predaje.  Priča govori o ljudima i njihovim čudnim postupcima pa je stoga vrlo poučna i prikladna za razgovor s djecom.

 S njemačkog prevela Marija Juračić