Noćas ćemo samo ja i ti

ostati budni

kao vojnik na straži

u začaranoj šumi

ispod pustog neba

daleko od grada

koga su opisali mnogi pjesnici

smišljajući posebne izraze

kako bi izdvojili ljepotu

njegovih najmračnijih dana

Na tvom licu

zasijala je jedna kap

dok si ulazila u ovu pjesmu

satkanu od nesigurnih riječi

što  donose mirise juga

u ovu mirnu ravnicu

koja još pamti davno potonule lađe

kojima smo sami plovili svijetom

Neka ona bude

naš komadić sunaca

kojim ćemo se dodirivati

kao koljenima ispod stola

u smionoj igri

bez namjere da promijenimo jedno drugo

Ne znam iz koje knjige je došla

i iz koje ljubavi

čije su je ruke nosile

na putu kroz vrijeme

jedino znam

da si ti jedina

čije sam srce htio

njom da dodirnem