Zagonetna, lijepa ženo
što ispod oboda šešira
lice vješto skrivaš,
dal znao sam te nekad.?
Vidim ti samo oči ,
jer usne mekim šalom
od radoznalaca vješto skrivaš.
Uspomene stare prevrćem
tebe davnu u njima tražim,
da,moja si čežnja svagdanja bila
u snovima, moja dolazeća vila.
Zaboravih ti ime srećo,
u moru nevažnih imena
zametnuh ono važno tvoje,
ali sjaj u oku pamtim,
prepoznatljivu zvijezdu
još u njemu čuvaš
i uzbuđenje oko sebe širiš.
Veliku nepravdu ,
moja znana, neznanko
čini nam ovo nemilosrdno vrijeme,
tijelu i duši tovari godina breme.
Ja još čeznutljivo želim
da kao nekad prosipaš zvijezde
smijehom što kroz sokak odjekuje
kao da mladost još tu je.
Ne skidaj šešir,
zagonetnu želim te sanjati
i ponovo kao nekad sretan biti.

Štefica Vanjek-Štefi