Lutajući Gornjim gradom
tražeći zrnca prohujalih vremena
lagano u transu korakom starosti
do Markova trga koračam,

sve školske dane u Habdelićevoj
u uspomene sam smjestila
i bezbrižnosti se s tugom nasmješila.
Odjednom gle čuda,
neka topla ruka iz sanjarenja me prenula,
pored mene stvorila se Zagorka
legende o Zagrebu mi priča
o coprnicama sa Krvavog Mosta i Griča.
Lagano tonem u prošlost
u neka vremena daleka
i postajem dio nekog drugog vijeka.
Mašta me nosi krilima lakim
i Nera mi tako na pamet pala
a coprnica i pralja prate me izdaleka.
Gaj je ovdje i Krupićeva Dora
i sve poznat lik do lika trgom šeta
savršenstvo ,rekao bi stihom poeta.
Zatresem glavom misleći ovo san je
i ja sam dio čarobnoga svijeta
u kojem prošlost u krinolinama šeta.
Java to je lijepa sa Gradeca i Griča
to Zagreb tuđincima svoju povijest priča.

Štefica Vanjek-Štefi