Jednom ,ne tako davno smo bili na izletu sa sinovima. Mlađi je već prilično poznavao šumu jer je često boravio u prirodi, a stariji ,navikao na videoigrice i kompjutor nije. Poziv mlađeg da idu istraživati šumu starijem baš i nije odgovarao. Trebalo je protegnuti noge,ući u njemu nepoznati svijet. Mlađi je potpuno suživljen sa otvorenim prostorom zauzevši „šumski gard“, predložio istraživanje stazom koja je vodila dublje u šumu.  Nakon kraćeg nećkanja stariji je nevoljko pristao i avantura je započela. Šumom se je razlijegao veseli smijeh i usklici oduševljenja. Glasovi dječaka udaljavali su se, a za neko vrijeme i utihnuli. A onda odjednom, glasni i veseli povici i trčanje natrag. Pojavili su se zajapureni crvenih lica. –Pronašli smo potočić ! Dali smo mu i ime „Potočić sreće“! Dođite da vam pokažemo! Pri odlasku do potočića vidjela sam da je stariji dobio novi sjaj u očima i oduševljenje otkrićem .  –Vidjeli smo i srnu ! veselo su objašnjavali. Pa zar to nije divno ?! Sjene su se oduljile, u smiraj dana napravili smo pomagalo za pješačenje. To možete i vi ! Odvažite se za jedno kreativno druženje s djecom . Treba vam samo štap i nožić . I one najmanje vješte ruke mogu učiniti da ovaj boravak u prirodi postane nezaboravan, a umornim nogama olakša povratak. Važno je zajedničko druženje u prirodi, pa će izrezbareni štap biti neizbrisiva uspomena u srcima djece.

Sigurna sam da su i vaše uspomene zapečaćene u sjećanjima kada su vaši najbliži bili ovako s vama.

Da su vam pružali pažnju , veselili vas. Omogućili vam zajedničko ostvarenje zamisli, poput: kućice na drvetu.

Osobno najviše volim onaj početak priče: -Sjećaš li se kad smo zajedno… Zato krenite u promjenu i otisnite se sa svojom djecom u istraživanje svijeta prirode, pružite joj ruku zajedno !