Dok tako zanesena sjediš mi u krilu
želim zadržati neumitne sate
želim sve kucaje u nježnom ti bilu
pramenove što u rukama se zlate.

Da vrijeme kao šapat, kao bijelo inje
zamrzne nam usne i poljupca dah
zagrljene da nas more sinje
pretvori u pjenu i pješčani prah.

Da nad nama Luna kroz silne eone
sja i gori, galebi da klikću
i da val što srebrn obalama klone
šumi o nama zaljubljenu priču.