Zamolio sam vrijeme da mi bude prijatelj,
da brze konje u dane upregne,
da noći preskoči
pa da krov kuće moje
iz daljine vidim.
Zamolio sam vrijeme da pored nje proleti
da ne osjeti koliko su dugi sati
kada nema onoga
koji joj usne tako nježno ljubi.
Zamolio sam vrijeme – uzalud.
Kuda žuriš? – pitalo me.
Zar ne znaš da čežnju
i smrt u istoj torbi nosim?
7 komentara za "Zamolio sam vrijeme"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.