Zapjevao slavuj s grane

Bigliše li, Bože, bigliše

Kad iz krošnje graknuše vrane

Tvoja pjesma je čisti kliše’ !

 

Opet graja s iste strane

( k’o jedan taj ptičji zbor diše)

U ušima nam stvara rane

Tvoj glasni cvrkut, pjevaj tiše!

 

Zašto mi moju pjesmu brane?

Bolje da me života liše.

One se zločestoćom hrane

Sluti grdelin i bigliše.

 

Tko me spušta na niske grane

A sebe postavlja na više?

Tko su te ptice odabrane

Što se u gustoj krošnji skriše?

 

Dođe jesen da u sve dane

Kida lišće i grane njiše

I otkri da to nisu vrane

Već ptice što ih odglumiše.

 

Kad ugleda slavuj slavuja

Bi vrijeme da pjesma mine

K’o kap kiše suza nabuja

Zar i ti, sine grdeline?