Bojim se ove jeseni hladne
njenih sumornih i teških kiša,
zveckanja kapi o mutna stakla,
vjetra što cvili negdje u daljini.
Bojim se, ako me ostaviš
da nikad više neću vidjeti
tvoje sneno lice u rosnu zoru
prekrit će ga magle guste.
Isplest ću vijenac stihovima
koji će ostati u gluhoj noći
neće ih čitat’ tvoje usnule oči
raznijet će ih vjetrova huk.
Što to šušti u suhome lišću,
zar je već jesen, zaista jesen?!
Odeš li, past ću k’o mrtvo lišće,
a moje srce ćeš sa sobom ponijeti.
27/10/2022 at 11:57 am Permalink
Odeš li, past ću k’o mrtvo lišće,
a moje srce ćeš sa sobom ponijeti.
Teška je ovo pjesma, Katarina.
27/10/2022 at 12:09 pm Permalink
Tužna, ali vrlo lijepa pjesma.
27/10/2022 at 12:39 pm Permalink
Draga Marija, hvala ti na čitanju i komentaru. Ova jesen ne donosi mi ništa lijepo, ali nadam se da će biti bolje.
Lp
P.S.
Suprug je dobio zračenje, a i ja sam naručena na gomilu pretraga.
27/10/2022 at 12:40 pm Permalink
Lave, iskrena hvala na ostavljenom komentaru.
Veliki pozdrav i sretno!
27/10/2022 at 6:28 pm Permalink
Zebnja i magle jesenje nose ovu tužnu, a lijepu pjesmu.
27/10/2022 at 6:39 pm Permalink
Rastužila me ova pjesma, ali na lijep način (ako je moguće tako reći).
Jesenje magle u nama bude takva raspoloženja. Pozdrav Kate! Drži se…
27/10/2022 at 7:01 pm Permalink
Mihaela, Anja, hvala vam na vašim ostavljenim dojmovima. Znači mi.
Inače volim jesen, ali ova je maglovita. Nadam se da će možda kasnije biti ljepših dana.
Pozdrave vam šaljem!
27/10/2022 at 7:08 pm Permalink
Tužno, a tako lijepo. Draga Katarina, želim ti svako dobro, ponajviše zdravlja.
27/10/2022 at 10:45 pm Permalink
Draga Suzana, hvala na svemu.
Vp!
05/11/2022 at 5:04 pm Permalink
Strah i zebnja šušte u ovoj pjesmi, iskreno se nadam da je to samo neugodan osjećaj .Bit će sve dobro, kada prođu magle i ovo sumorno vrijeme. Sve najbolje Katarina.