Već ispranu čežnju
pod vjeđama nosim,
izvještačen osmijeh
što sam sebe krije,
a ispod kože –
dubok je ponor.
U starom kaputu
čekam i prosim
da me bar vječna
svjetlost ugrije.
Samo sam sjena
svoga života,
ostatak onog
što nekad sam bio,
tijelo za dušu –
pljesnivi kovčeg.
U prolazu, još ponekad,
okrzne me ljepota…
Živ sam, a mrtav
da bih je pio.
Aljoša
9 komentara za "Zarobljen"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.