Ostala sam zarobljena
Između svjetova
Tvog i mog postojanja.
Ostala sam zarobljena na pučini nadanja
Uzavrele čežnje
Što poput lave nutrinu pali
I ne da zaboravu da se u srce nastani.
Ostala sam zarobljena u sebi
S tobom u krvotoku
I boliš… Ne jenjavaš sa vremenom
I jutrima umornim
Što mi se na ramena težinom vješaju.
Ostala sam zarobljena
U onom sumraku
U mirisu divljeg kestena
U osmijehu Lune
U prošlosti .
Zapljuskuju me sjećanja
Poput valova nemira
Zarobljena, tonem u njih.
SUZANA MARIĆ
12/10/2022 at 5:43 am Permalink
Ostala sam zarobljena
Između svjetova
Tvog i mog postojanja. Sve je rečeno.
12/10/2022 at 3:48 pm Permalink
Mare 🌹