Uzalud su sva pitanja
Odgovori samo traže nova
Vrzino kolo se zapliće
Kaljuža otvara svoje grotlo
Najvažnije stanje uma
Sve manje je ljubav dobrota
Sve manje je mogu i hoću
Zaboravljene riječi
Davne prošlosti, mnogima
Ugrabiti, prisvojiti još i još
Nikada dosta ovog zemnog
Ovog crvljivo prolaznog
A Radost traži ne nalazeći
Kao gluha i slijepa baulja
Drugi drugome otima
Misleći da može i smije
Prisvaja pravo kao amanet
Zalog za sutra kojega nema
Sutra je tek tlapnja i izgovor
Ovaj najmanji silno želi
Biti silnik
Među istima
Koja li mu korist
I jednoga dana, sutra
Sutra ga čeka položiti
Račun onome jedinom
Kojemu se cijeli život
Izruguje
Život je prekratak
Za popravak
11.04.2024.
11/04/2024 at 7:13 pm Permalink
Nažalost, tako je, Tonka. Malo je onih koji ne teže materijalnom i cijene čovjeka prema njegovim vrlinama i poštenju.
Lp!
12/04/2024 at 2:36 pm Permalink
Čovjeku je zlo urođeno. Ako nema sankcija, brzo krene krivim putem.
16/04/2024 at 9:41 pm Permalink
LIJEPO ISPISANE MISAONE RIJEČI TONKA, sve zlo potječe od čovjeka odnosno “NEČOVJEKA”.
L. P.
17/04/2024 at 6:01 am Permalink
Da, Tonka, neki misle da im je sve dozvoljeno. U biti i jest, jer imaju slobodu izbora, a izbor se najčešće svede na onu: “u se, na se i poda se”. I tu je zamka za ljudske duše. Premda uvijek imaju slobodu biranja, rijetki biraju zaista biti dobri, kako prema sebi tako i prema drugome. Biti dobar je uzvišen cilj i nije uvijek lako ostvariv. Može li se uopće čovjek zvati čovjekom ako se ne bori protiv zla na koje će sigurno nailaziti tijekom svog života? Jer, kako se oduprijeti žudnjama, a da nas pri tom ne svežu u osjećaj gubitka i nedovoljnosti? I koliko nam uopće čega treba? Biti dobar uči se cijeli život.