Ti pamtiš kako sam bosa trčala Bolunjskom šumom
zbog izgubljene oklade,
kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama
samo da čuje naš smijeh.
.

Ti pamtiš kako smo ostali gladni jer se garson
izbezumio mojim zahtjevom
da steak ne bude krvav i kako su nas pozdravljale
male kavane uz Seinu.
.

Ti pamtiš kako sam htjela pješice na Eiffela,
a ti si htio kupiti svu sol raspjevanog grada
da od strme ulice načiniš sanjkalište za mene
baš onako kako je to učinio grof Janko za svoju dragu.
.

Ti pamtiš kako smo satima sjedili pred Manetom,
jeli kuhana jaja. Bio je to prvi nezabilježeni performans
kada je Doručak na travi dobio dvije nove figure
bezbrižne, zaljubljene.
.

A noću, kada se cijeli grad pretvarao u krijesnicu
vodio si me u Mlin, još čujem Offenbacha,
recitirao si mi Preverta i ja sam malo plakala
jer ja uvijek plačem kada nježan stih čujem.
.

I sliku si mi na Montmartreu kupio
od nepoznatog slikara. Imao je bradicu,
osmijeh gladnog studenta i francusku kapicu,
a ja sam je negdje usput izgubila.
.

Ti pamtiš, ti uvijek sve pamtiš.
Zašto ja uvijek sve zaboravim?
.

Pjesma je objavljena u tiskanom izdanju Suštine poetike za rujan, listopad 2018.