(fotografija preuzeta od: Leah August, ujedno je i inspiracija za ovu pjesmu. )
Zatočena u posteljici zlobe ovog svijeta
Želim raskidati tu opnu
Pokidati sve spone koje me za nj vežu!
Želim, poput novorođenčeta
Ugledati svjetlo
I vrisnuti oslobođena !
Zaplakati od sreće
U nekom novom svijetu
Bez: zla, ratova, mržnje, gladi…
U svijetu gdje je svako dijete
Moguće pogledati sa osmijehom
U oči , bez straha da ću u njima ugledati bol i tugu.
Zatočena sam, poput milijuna drugih
Što u sebi žele isto što i ja
Dok se Zemlja vrti u svojoj putanji
I propada, nestaje sat u sat, dan u dan.
Mi smo hodajuće siluete
Bez sigurnog cilja
U ovo strašno vrijeme.
Zatočena sam i u svojim mislima
Tražim izlaz, tražim…
Ponekada tražim sebe u budućnosti
Ali, um mi je blokiran, ne dozvoli mi
Uzaludnu nadu …
Zatočena sam u tami ovog svijeta
Iako upalim svjetlo
Ugledat ću maske što skrivaju
Oči željne Sunca.
Ugledat ću: strah, pitanja, grozničav bijeg
Čovjeka od čovjeka, pa pomislim
Možda bi bilo bolje da sam ostala
Zaštićena u onoj tankoj opni
I nikada ne zaplakala
Ugledavši svjetlo …
SUZANA MARIĆ
4 komentara za "Zatočena"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.