Pjesma zatočena u tvrđavi srca
U najdubljoj tamnici bezglasno stenje.
Gdje izgubljena lađa teret iskrca
Kad se more po surim hridima penje?
Umorni konjanici idu niz cestu
Pod teretom kopita pognu se trava.
Je li stih spreman niknuti na tom mjestu
Biti cvijet pregažen do zaborava?
Mjesečev trak preko pitome doline
Zove izmučenu dušu da tu legne
Ali neda nježni drhtaj violine
Zagrli me snažno i k’o omča stegne.
Previt ću rane zavojem od koralja
Usnama žene na grebenu tijela.
Pjesmo! Ljubavnice! Noćas si sve dalja
Bit će zapisano da me nisi htjela.
8 komentara za "Zatočena pjesma"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.