Vatrene strijele iskidaše oblake
i raspršile ih nebom tamno crveno
poput lelujavih krvavih makova
u dozrelim poljima zaborava.

Ljušti se sipljiva površina prošlosti
koja ti prekriva sivo mislište
spoznaješ da nisi cvjetao
u mirisnim rajskim vrtovima
već si poput bijelih jaganjaca
odumljivan mističnim obredima.

Slijediš putokaze prema labirintu
ispred kojeg čekaju zelenooki lešinari
u nosnicama ti miris tamjana
pratiš tragove pepelom užarene lave.

Usud te vodi tajnovitim dolinama
u kojima lijevaju grimizne kiše
letargično ostavljaš beznađe iza sebe
kako bi pronašao praembrij
zatočen u svjetlosti zlatnog jantara.