Možda je sve to zbog vremena,
zbog kiše što nemilice udara po oknu
ili jer dom moj daleko je.
Možda je sve to samo trenutak
koji zavarati želi napetost uma
i bježanje od istine da odabir moj je,
a ne zacrtana putanja života.
Ništa od svega ne zadovoljava
ove moje lude misli i vrludanja
niz stijene do valova divljih voda.
Govore mi dobro je tebi i je,
ali to je možda samo privid stanja,
a um se poigrava varkama.
Sve i svi u nekoj smo mjeri isti,
dok sličnosti nas dijele grupno.
Ja bih radije izvan podjela,
izvan grupa i sličnosti.
Ja bih ostala ona bez obilježja,
bez potrebe stalnog dokazivanja
kako i koliko sam drukčija
dok mi svaka pora tijela traži mir.
Možda je sve to ipak zbog kiše
koja ritmički otkucava još jedan
siv, hladno-sumoran dan,
dok stopala zagrijati rukama
pokušavam.

27.07.2015.  Limerick Irska