ZELENO PRELAZI U CRNO SUNCE

Tišina čini svijet boljim

Nepostojane riječi, nesuđena greška

Providjeti na obali rijeke

Sanjaš li budućnost

Vrelu uz kamin, jecaj drveta

Samo ponekad, osjećala si kako te volim

Nije bilo tako teško razaznati ranu

Nizbrdo niz spasenje godina

Jednom je rečeno: i bi svjetlo

Od tada svijetli ti pred očima

Nijansama gordosti, nijansirano

rupom u bezdušje

Niti je romantik onaj što te voli

Niti ratnik sa srcem što krvari

kada god prođeš

Rastanci nisu za nas,

nikada te pozdraviti neću

Jer sve što sanjam, često,

odviše prečesto sanjam o tebi

Moj avion je slomljenih krila, teško leti

Tek kada tebe boli a u meni planet stvara

Uspomenu iz doba zelenog ušća

ceste što je vodila daleko od majušnosti, grimasa

Strašilo u prolazu savjesno izaziva

nemir u meni, zima je

A tvoje grudi me ne griju

Podaj mi tek ispod oka zrno štovanja

Aleju besmrtnih, šaptaj duha onkraj uha

Nije bitno što ljudi pričaju

Vlakovi skreću sa tračne linije

Kontrolor putovanja istražuje kartu

Dragi gospodine redovito

uplaćujem osiguranje života

Zar to nije dovoljno

A ona stoji, ne znam promatra li me

Onako zdušno kao što sam i ja nju….

( u daljini prikaz postojanja,

Pčela, zmija, riba i leptir)

Vatra guta naslućivanje o svršetku pjesme…