Zapitkujem vjetar zašto tama mi sviće

Odveć jutara vedrih, vrućih promiče

U neslaganju borbene taktike i tišine

Premašujem nit sa njenih usana, zanos visine

Jednom je glas osnažio ljubavne slade

Slane rane su zarasle, što sada vidari grade

Utjeha, ponor, čangrizavost, vojnik praznine

Poželi sjeme Ljeta, kao ptica u nebo da se vine

Od te zime bježe i crvi iz oka splavara

Nije neimaština, tek pogled na more, sloboda kvara

Mnogi su zaboravili prve neuspjehe, slabosti

O dragi Stvoritelju Sunca presahnut ću od radosti

Kao kada me majka od rata sklonila

Odrastao, godine ne praštaju, o jednoj mladosti maštaju