Nestala su jutarnja buđenja,
Sa prozora
Komšijska časkanja
I vesela ulična pozdravljanja
Koja su glasnim povicima
Plašila ptice sa grana.
.
Nestali su udarci dvorišnih kapija
Sa tavana
Tihi koraci i škripa podnih dasaka,
Iz kamina crveni jezici
Koji su rugom hladne zime plašili,
Na oknima pahulje klizom topili.
.
Nestalo je veselih dana i pogleda
Sa praga
Na opalo lišće različitih boja,
Pomiješano s ljubavnim mirisima
Sa kojim se vjetar poigrava
I vragolasto dvorištem raznosi.
.
Ostala je bolna duša u besanoj sobi
Sa kreveta
Tužnog pogleda ka bijeloj zavjesi
I tamnoj noći
Da čeka zadnji otkucaj srca
Jačoj se smrti ruga i prkosi!