Tijelo mi smoreno od nepravde
I zlobe preko noći učinjene,
Evo, i vrijeme je izvidalo rane,
Ali, ožiljci ostali da korake
Uspore i skrate.
.

Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
.

Uspomene u koferu nosam,
Na klupi u parku tužan ih raspakujem.
Krišom se osvrnem,
A kada me niko pogledom ne prati,
Suzu pustim, bol da okrijepim,
I prošle dane umijem.
.

Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
.

U meni nemirna sjećanja
Kao djeca razigrana
Počinju se vriskom otimati.
Da pokucaju na vrata prošlosti,
I potraže sreću protjeranu,
Al’ ne znaju da su nestala
Ulična druženja i dozivanja
Zvižducima poznatih pjesama.
.

Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam!