Nebo je bez zvijeda
Tama svoj veo rasteže
Kroz pukotine grada
Gdje se po kutevima kriju
Podhlađene duše
Što se otimaju za koricu kruha
Sa olinjalim mačkama

Zemljo, otvori se
Progutaj sramotu
Nanešenu čovjeku
Operi suzama svojim
Patnju sa lica mu
Okorjelu krv ispod noktiju
Krv nepravde nanešene

Jer Sudac je svoj potpis stavio odavno
Krvnik je ulica postala
Ubija polako
Dan po dan
Noć po noć
Bez sna
Bez topline i mekog uzglavlja
Samo krvave oči
Gladnih životinja
Što vrebaju iz tame
Da oglođu i kost
Preostalu od čovjeka
  I lešinara
Što s visoka prate
Gmizanje paćenika zemaljskih
Smrtni udarac da im daju
Jer njima nikada nije dosta
U sebičnosti i oholosti njihovoj
S:K:M