1.

Ena se je sve češće budila prestrašena snovima, sva oblivena znojem. Otkako se doselila u kućicu pokraj groblja, nije se pošteno naspavala. Košmari i noćne more izmorili bi ju, nestajali bi čim bi se probudila, a ona bi cijeli dan bila poput zombija . Uzalud se pokušavala prisjetiti bilo čega iz tih strašnih mora,koje su djelovale tako stvarno . Njen um je grozničavo radio, ne bi li vratio barem jednu sličicu tog filma,ali uzalud,sve je nestalo u magli. Zna samo da ju je strah paralizirao, iako nije bila od onih žena koje se boje mraka.
Krošnje drveća nadvile su se nad ulicu što se lagano uspinjala prema groblju. Asfalt je bio ispucan i pun lokvi od kiše koja je taj dan neumoljivo padala.
Ena je koračala stalno se osvrćući,dok joj se neka čudna, ledena jeza širila kralježnicom. Nikada u svom životu nije osjetila tako nešto, takvu nelagodu i strah.
Ova noć je imala nešto zlokobno u sebi i oblaci su zaklonili Mjesec,pa je tama bila još gušća . Ulične svjetiljke što su osvjetljavale tu slijepu ulicu do groblja bile su u mraku, polupane sijalice već odavno nisu zamijenjene.
Stigavši do raskrižja, Ena je na trenutak zastala . Nelagoda je rasla, dlanovi su joj se nekontrolirano znojili.
Borovi iza visoke ograde što je okruživala groblje, stvarali su čudne sjene .
Stajala je, a strah joj je kočio udove. Napokon je smogla snage krenuti dalje prema groblju, jer to je bio jedini put koji je vodio do kuće u kojoj je stanovala . Uzalud je tražila stanove po ostalim kvartovima, sve je bilo ili preskupo ili nenamješteno. Ova kuća joj je posve odgovarala,samo da nije bilo tog užasnog groblja u blizini i noćne smjene, koju bi završavala oko 3 sata ujutro . Radila je u slastičarnici u jednoj pekari . Smjene su bile većinom noćne ,jer proizvodi su morali biti svježi za jutarnju prodaju.
Životne neprilike nagnale su ju da se preseli u grad. Posao u svojoj struci nije mogla pronaći ,pa je rado prihvatila što joj je bilo ponuđeno. Iako naporan, ovaj posao ju je radovao. Plaća je bila redovita i za razliku od drugih poduzeća sasvim pristojna. Kolege na poslu su bili vrlo susretljivi i uvijek spremni pomoći joj i podučiti ju, a ona je brzo učila . Ena se je trudila što kvalitetnije obavljati svoj posao. U početku je radila samo pomoćne poslove, mutila kreme,pomagala ukrašavati kolače. S vremenom je pokazala želju za napredovanjem, pa je sada mnogo posla radila samostalno.

Tu noć je bilo posla, radili su kolače za neke svatove i trgovine. Noge su je boljele od stajanja, a temperatura pećnica grijala je ionako vruć prostor, pa je Ena svako malo ubrusom brisala znoj.
Napokon su sve završili . Druga smjena je kolače pakirala u kutije i razvozila na odredišta,kao i u njihovu slastičarnicu u gradu. Na brzinu se je istuširala i obukla, pa pozdravivši ostale krenula doma.
-Laku noć i dobro jutro ,društvo! -Pozdravila je ekipu.
-Noć, Ena, naspavaj se, jer se ubrzo vidimo!-Uvijek šaljiva,kolegica Sonja joj je mahnula rukom na pozdrav.-Čuvaj se,draga da ti koji vampir ne ostavi „ljubavni ugriz“ na vratu.
-Toga se najmanje bojim !-veselo je uzvratila Ena i izišla iz vruče prostorije u svježu noć.
Išla je sama, jer baš nitko od kolega nije stanovao u tom kvartu.
Tih petnaest minuta hoda činilo se kao cijela vječnost,samoj u mraku. Hodajući, odjednom je iza sebe začula kašljucanje. Ubrzala je korak u želji da što prije stigne kući. Nelagoda joj je obavijala tijelo. Odjednom je osjetila onaj poznati osjećaj straha što ju je budio noćima. Osjećaj se produbio ugledavši pred sobom ženu sa crnim šeširom na glavi. U jednom trenutku se sjetila snova. Žena u crnom, bila je ta što joj je remetila snove.
S.K.M
nastavit će se…