leptirica

Nekada mi je, još u onom društvenom uređenju, proslava 8. marta znala ići na živce. Suprug i kolege s posla donijeli bi cvijeće, čestitali, iskoristili bi priliku da izljube ljepši dio čovječanstva, a onda bi oni, muškarci,  obavezne  domjenke slavili duboko u noć.

Kada čovjek ima neko stečeno pravo, zavarava se da ga ne može izgubiti, da je ono stalno i vječno pa čak ni ne shvaća kada ono biva ugroženo. Od rođenja sam biće koje ima jednaka prava kao i muški dio populacije. Nije uvijek bilo tako i danas cijenim to pravo koje su krvlju i životima izborile neke velike žene.

Kakva je perspektiva da žena zadrži svoja ljudska i prirodna prava? Procijenite sami.

Na velikom dijelu ove naše zemaljske lopte, žena je biće drugoga reda,  netko kome je strogo određena društvena uloga  koju mora  ispuniti i za čije se mišljenje ne pita. Ako mislite da je to neki drugi svijet koji s našim načinom života nema nikakve veze, varate se. Negativne silnice usmjerene prema ženama lako se šire i samo je pitanje vremena kada bi neko njeno pravo moglo biti ukinuto, a zatim i kriminalizirano.

Nerijetko se i u do sada civiliziranoj Europi javljaju moćne grupe koje na različite perfidne načine žele dokazati inferiornost žene u raznim oblicima života i potrebu ograničenja njenih sloboda.

Zato, žene, sjetimo se s poštovanjem onih žena koje su izborile našu prirodnu ravnopravnost i ne vjerujmo društvima koja, bez obzira na bogatstvo i razvijenost, u svojim zakonima imaju različite kriterije za  spolove. Sretan vam 8. mart, Dan žena!