Kamena čipka obale
rasula se u zveckave oblutke,
pa ne znaš da li šapuće
more ili kamen,
dok u zelenim oblačcima
sunce miriše na smolu,
ditiramb cvrčaka na kadulju,
vjetar na kliktaj galeba,
a kad zanoći
sotovoče pjesma klape,
kalete u sanak ziba.
Sve je tako od vajkada,
kao i kuće,
u kojima su pradjedovi
uklesali život,
da im oluje ne bi
iščupale korijene.
A sve se mijenja,
otkad su umrla groblja.
Ne ječi više zadnja gruda zemlje
nad otvorenom rakom,
jer živi i umire se negdje drugdje,
bezimeno …
u iznajmljenoj zemlji.
Samo ljeti:
Zimmer frei – za sve što je nekoć bilo.
7 komentara za "Zimmer frei"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.