Nabrekla tišina
niz lice mi gazi
lomi zrake sunca
grlo mukom para
na perone tuge
spustila se zima
u okviru okna
pustoš
samo duša želi
da te ondje ima
predajem se sjeni
ne postojim
gasnem
a pitam se samo
jesam li još živa
kad poveni cvijeće
što u meni sniva
katarinab
Aljoša
11 komentara za "Zimsko cvijeće"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.